Ovim putem se još jednom zahvaljujem gospodinu Ivanu Lazareviću i gospodinu Srđanu Stojančevu na komentarima, priči i fotografijama primeraka starih kuvara:
Ako je prostitucija najstariji zanat na svetu, onda je gastronomija sigurno drugi po "stariještvu".
Prvi zanat ili umeće omogućavao je nastavak vrste, zato i jeste najstariji, a onaj drugi - omogućavao je energetski opstanak vrste, naravno, spremanjem hrane.
Ta veština (gastronomija) do današnjih dana razvijena je do nivoa umetnosti, ali i nauke.
Istorijski posmatrano, kult posebnog spremanja hrane i kuvarskog umeća začeo se još u antičkim vremenima.
Još u IV veku pne Arhestrat iz Gele napisao je putopisnu gastronomsku knjigu pod nazivom "Ugodan život" u kojoj nabraja razne vrste jela i pića i načine spremanja hrane. Nećete verovati, ali to delo je kasnije pesnik Kvint Enije preveo na latinski. Rimljani, hedonisti po ubeđenju uživali su u neverovatnim specijalitetima, a Apicijeva knjiga De re coquinaria (u prev. O stvarima kuhinje) bila je štivo na visokoj ceni.
To je daleka prošlost, naravno.
Posle duže pauze, od XVI veka nastavlja se u većem obimu, pisanje gastronomske literature, rasprava i priručnika.
A mi ovde možemo da vidimo da su naši stari na ovdašnjim prostorima, mada mnogo, mnogo godina kasnije i te kako vodili računa o tome šta se jede i kako se sprema. Mada po godinama ovo nisu baš toliko stare knjige, recepti u njima jesu stari i predstavljaju znanje skupljano predhodnih decenija, da ne kažem i vekovima.
Pred vama se nalaze naslovne strane nekoliko bibliofilskih primeraka knjiga koje su po svojoj sadržini klasični kuvari. One predstavljaju divan spoj koji zadovoljava dve esencijalne ljudske potrebe - potrebe za novim znanjem koje intrigira, kao i potrebe za lepim ukusom.
![]() |
![]() |




