Najjednostavniji recept za špagete, za koji ja znam, italijani nazivaju "Spaghetti Aglio e Olio", odnosno, špagete sa belim lukom i maslinovim uljem. Ukratko na maslinovom ulju se proprži nekoliko čenova belog luka i to se prelije preko kuvanih špageta. Po želji može se dodati ribani parmezan.
Druga varijanta sa još jednim dodatkom se zove "Spaghetti Aglio, Olio e Peperoncino", odnosno beli luk, maslinovo ulje i seckana čili ljuta papričica. Priprema je ista, osim što se uz beli luk prži i naseckana ljuta papričica.
Treća verzija ili ovaj "moj", tačnije Zekin recept za špagete je za mrvicu "bogatiji" i komplikovaniji, jer ima čak i seckane dimljene šunke i slaninice (mislim, kakva bih ja to sosa bila kad ne bih trpala slaninicu gde god se to može).
Kako smo došli do ove ideje i ko se setio, da li Zeka ili ja, nešto se baš i ne sećam, ali glavni uzrok je svakako to što se menta u mojoj baštici na terasi, lepo razbokorila, čak i više nego lepo. Naravno, morala sam da pronađem način kako da je potrošim, a da to ne bude u obliku čaja.
Pošto na interenetu sve može da se pronađe (ako nečeg nema - to i ne postoji) pronašla sam da pesto sos može da se pravi i od mente - što je sasvim logično, ako može od bosiljka, što ne bi i od mente tj. nane. Princip za pravljenje menta pesto sosa je isti kao i za pravljenje pesta od bosiljka. Možda će nekom zvučati čudno (pri tome mislim na one koji nanu koriste samo za čaj ili možda u Mojito koktelu, sladoledu...), ali ko voli aromatična jela, sigurna sam da bi ovaj sos mogao da mu se svidi.
Šta da napravim od ove kuvane šunke što je ostala od uskrsa, pa da turim na "kuvarancije", kao jelo od ostataka? - upitah Zeku neki dan.
"Maa daaj, kome još ostaje kuvane šunke, da ne zna šta će s njom?"
"Hehe, pa nama!"
Sigurna sam da mi nismo jedini kojima se ovakve stvari redovno dešavaju. Imam taj problem sa samom sobom što nikad ne znam da ocenim pravu meru.odnosno, količinu potrebnih namirnica. Što kaže moj muž, večito su mi oči gladne. Mada, čini mi se da mi ipak ne spadamo u one "mesaroše", koji mogu svaki dan po tri puta dnevno jesti neko meso? Tako sam i ovog Uskrsa malo preterala sa šunkom, ili mi to samo jako malo jedemo? Od čega smo onda "ovak'i",ako malo jedemo? Koliko malo treba da skuvam šunke ili obarim jaja, pa da ništa ne ostane i ne vuče se po frižideru dok se ne pokvari? Ili mi spadamo u one koji ne mogu tri dana za redom jesti šunke i jaja za doručak, ručak i večeru?
Ovo jelo je "trenutak inspiracije", jer kada sam odlučila da ga skuvam, nije mi se jelo ni samo meso, a ni paprikaš od gljiva, pa sam od ovih sastojaka umesto dva napravila jedno jelo.
Uglavnom, pošto je ćuretina, kako ja kažem "posna" i nema neki specifičan jak miris, odlično se slaže uz aromatične gljive. Priprema je relativno brza i jednostavna, tj.najviše vremena je potrebno da provri voda za testo i da se ono skuva, a za to vreme možete pripremiti gljive i meso.
Šta je potrebno:
Verovatno najpoznatiji italijanski sos za testeninu, bilo špagete, lazanju ili nešto treće. U stvari kad kažem špagete (bez onog sa...), mislim na špagete sa ovim sosom. Kao i za sva jela, postoje mnoge varijante i podvarijante, ali osnova ovog sosa je mleveno ili sitno iseckano juneće meso i paradajz. Sve ostalo su začini, odn. arome, mirisi koji i čine ovaj sos takvim kakav je. Bez njih, ovo bi bila samo još jedna varijanta našeg običnog paprikaša.
Još jedno od jela koje ima sasvim drugačiji miris, ukus i doživljaj kada se jede ovde u Novom Sadu ili negde na moru.
U tiganju se na maslinovom ulju kratko proprži beli luk, sveži ruzmarin i bosiljak (tek toliko da sve zamiriši) u vrelo ulje se dodaju očišćeni škampi ili gambori i sve zajedno se proprži takođe vrlo kratko, svega par minuta. U to se doda jedna konzerva paradajz pelata ili prethodno skuvan sos od očišćenog, sitno naseckanog ili samlevenog svežeg paradajza. Ne treba kuvati paradajz sa račićima jer će u tom slučaju kuvanjem rakovi postati previše žilavi i tvrdi. Sve zajedno ne treba da se kuva duže od 5 minuta.
Prošli put sam pisala kako se pravi pesto sos, a ovo je jedan od načina njegove upotrebe. Još jedno od jela koje možete spremiti brzo i jednostavno.Umesto njoka možete korisiti i obične rezance, špagete ili bilo koju testeninu. Njoke ili šufnudle ili bilo kako da zovete testo sa krompirom, je najukusnije i uz takvo testo je dovoljan samo ovaj sos, bez ikakvih drugih dodataka.
Postoje razne varijante pita, od različitih vrsta kora, sa različitim punjenima, slane, slatke... od čega sve mogu da se prave zavisi samo od mašte onoga ko ih sprema. Ovoga puta sam pravila sa mesom i to od kora koje sam dobila na poklon od Ivana, sa napomenom da su to "najbolje kore u Srbiji". Da li je to stvarno tako ne znam, jer nisam probala i upoređivala kore po Srbiji, ali da su dobre - jesu. Kore pravi SPR GRUŽANKA iz Kusovca kod Toponice (opština Knić). Bez konzervansa su, od brašna, vode i soli, dakle bez aditiva bilo koje vrste. Dobili su nagradu 2006. i 2007. u Novom Sadu za najbolje kore u Srbiji (zlatna medalja za kvalitet). Kažu da trenutno proizvode oko 600 kg kora dnevno, tanke kore, kore za gibanicu i kore od heljde za pite i gibanice.
Dakle, bez obzira koje kore ćete koristiti priprema ove pite je ista za sve, a ja ovo jelo pravim po sledećoj meri:
Još jedno brzo i jednostavno jelo za tople letnje dane.Kao i za ostala jela koja spremam nemam neku određenu, fiksnu meru, zavisi da li spremam samo za jedan ručak ili spremam više, jer ovaj sos može i da se zamrzne i kao takav podgreva u mikrotalasnoj rerni po potrebi. Ovo je inače i jedno od omiljenih jela mog Neše (ljubi ga majka).