Malo sam se začudila što, kada u google-tu ukucate kuglof sa makom i višnjama ne dobijete ni jedan tačan pogodak. Postoje razni, slični kolači i sa makom i sa višnjama i kolači sa sličnim nazivima, ali ne baš u ovoj i ovakvoj kombinaciji. Nije mi jasno, da li se ne prave kuglofi sa makom i višnjama, ili ljudi to ne vole da jedu, ili autori kulinarskih blogova nisu posvetili previše pažnje ključnim rečima i SEO optimizaciji. Kad smo već kod toga ni ovaj moj blog nije najidealnije optimizovan (to je samokritika), ali je relativno dobro pozicioniran u odnosu na mnoštvo sajtova koji se bave kuvanjem, receptima i sličnim temama.
Vikend je vreme i za pasivno i aktivno odmaranje (kako kome) i za druženje... a u mom sluačaju kombinacija aktivnog odmora i druženja su šetnje. Posle jučerašnje i današnje šetnje red je bio da napravim nešto slatko za "oporavak" i nadoknadu izgubljenih kalorija. :) Danas sam u priči sa Draganom dobila ideju da nekako smutim mafine sa makom. A kad pomislim na mak tu su negde i višnje, jedino što ne mogu nikako da se odlučim koju kombinaciju više volim: mak-višnje ili čokolada-višnje. Uglavnom odluka je pala da danas budu višnje sa makom, a sledeći put ću praviti ovu drugu kombinaciju.
Na početku beše ideja, ali je nju trebalo sprovesti u delo. Kako? Moram da kažem i da nisam "prepisivala" ni od koga i da je ovo baš moj recept. Ne sumnjam da već negde postoji nešto slično, ali ja to ne znam, niti sam tražila ovog puta, mada mi je kao osnova poslužio onaj Dadin recept za mafine.
Za ovonedeljni recept za mafine sa makom je potrebno sledeće:
Šufnudle, valjuške, njoke,... mogu se pripremati u slanim ili slatkim kombinacijama. U svakom slučaju testo se pravi na isti način, bar ga ja tako pravim, jer da li će biti slani ili slatki zavisi od toga sa čime ćete ih poslužiti.
Kad kažem šufnudle, uz njih moram da spomenem i gomboce ili knedle - prave se od istog testa, samo je oblik različit. Gomboce takođe mogu da budu u slanim ili slatkim varijantama, sa različitim punjenima. I knedle i valjuške možete uvaljati u prezlu, orahe ili mak,... razlika je samo u punjenju: gomboce se pune, šufnudle ne.
Palačinke volim čak i prazne, bez ikakvih dodataka, kao što volim i mak i višnje, a njihovom kombinacijom sam dobila jednu od meni omiljenijih poslastica.
Recept za palačinke? Čini mi se da svako ima neki svoj recept, kao i da je svaki recept onaj "pravi".
Zašto? Verovatno zato što niko ne pravi palačinke po nekom, preciznom u gram, pisanom receptu. Palačinke se prave "odokativno".
Ukratko: jedno jaje, par kašika brašna, kašika šećera, na vrh noža soli, malo ulja, malo mleka da se sve umesi i kisele vode toliko da se testo razredi.
Ja ne znam drugačije da napišem recept za palačinke, jer ni ja nikad ne merim sastojke :)
Baklava - turska, grčka, bosanska... ovaj recept je moja verzija jednog od najslađih kolača za koje znam. Jedino što može biti isto ili slađe je šampita, možda urmašice ili neka od sličnih orijentalinih poslastica koje su se u našim krajevima odomaćile. Osnovna karakteristika ovih poslastica je velika količina šećera i masnoće. Šećera u vidu sirupa, a masnoća kao puter ili ulje kojim se prelivaju kore. Što bi rekli u jednoj emisiji o kuvanju "ova poslastica se ne preporučuje čak ni zdravim i fizički aktivnim osobama". Ali... pošto na ovom blogu nemam nameru da brojim kalorije i govorim o štetnosti loše ishrane, reći ću samo jedno: osnovna stvar kod hrane je da sve ono što pojedemo treba i da potrošimo. Kako i na koji način i koje fizičke aktivnosti ćemo da upražnjavamo, zavisi od nas samih. Šećeri svakako ne spadaju u nešto bez čega ne bismo mogli da živimo, ali su zato slatkiši nešto što nas svakako čini srećnijim.