Ovo što sledi je recept koji je idejno oslonjen na tradicionalni italijanski hleb po imenu focaccia iliti fokaća!
Kada sam prvi put jela starinsku slatku pogaču, kako ju je Ljubinka nazvala, mislila sam da je napravljena kao neki slatki hleb, odnosno kao prava pogača, samo da su u testo umešeni orasi. Kako sam se prešla, uopšte nisam prepoznala da je ona u stvari napravljena od tankih kora za pitu. Kao zahvalnost Ljubinki za ovaj recept i zato što me je naučila nečem novom, ovu pogaču sam nazvala njenim imenom.
Pravila sam sve onako kako je ona rekla ili barem onako kako sam zapamtila da je ispričala. Kako god da bilo, njen napisani recept za količinu potrebnih sastojaka nisam menjala, ništa dodavala ni oduzimala (bar ne za prvi deo recepta) ;)
Zanimljivo, aromatično, ukusno... probajte.
Obožavam pohovane pečene paprike. Prazne ili punjene, svejedno. Jednostavno obožavam ukus i miris ove kombinacije. Dva puta obožavam u dve rečenice, a može i treći put :)
Da li ćete koristiti klasično pohovane i ispečene paprike, ili ovu moju malo manje masnu i jednostavniju varijantu, na vama je da odlučite. U oba slučaja, ukus je odličan.
Kao nastavak priče o rečnim ribama, sledi priča o štuki. Štuka ili "dunavska ajkula", najveća grabljivica naših reka... opet moram da pozajmim tekst sa ribolovačkog sajta "Varaličar", da ne bih prepisivala i izmišljala "toplu vodu":
Štuka pripada falimiji Esocidae, rodu Esox i vrsti Esox Lucius. Srodne vrste su joj Musky (maski) – Esox masquinongu, koja naseljava vode Severne Amerike, Esox niger koja živi u vodama nove Škotske do Teksasa i Esox americanus sa voda istočne obale Severne Amerike. Od svih vrsta roda Esox, najraširenija je Esox lucius koja živi u vodama severne i srednje Evrope, u zapadnoj Aziji i Severnoj Americi. Na Balkanskom poluostrvu naseljava vode sva tri sliva, a u našoj zemlji najrasprostranjenija je u Dunavu i donjim tokovima njegovih pritoka. Naseljava i jezera na većim nadmorskim visinama kao što je Plavsko jezero u Crnoj Gori i Garaško jezero kod Aranđelovca. Stanovnik je prvenstveno plićih, stajaćih i sporotekućih voda.
Štuka ima karakterističan i prepoznatljiv izgled i lako se razlikuje od ostalih vrsta riba. Telo joj je izduženo i valjkasto, a glava dugačka i prema vrhu se sužava u vidu pačijeg kljuna. Usta su joj velika i snažna sa mnogobrojnim oštrim zubima. Grudna peraja, kao i analno su crvenkaste boje, a leđno je sivkasto i postavljeno bliže repnom peraju. Leđa su tamno maslinasta, bokovi srebrni sa žućkastim šarama, a trbuh beo. Odlično vidi i razlikuje boje, a čulo bočne linije je izuzetno dobro razvijeno. Najveći je grabežljivac slatkih voda i proždire sve vrste riba i vodozemaca, odnosno sve što živi i kreće se u vodi. Kanibal je i u nedostatku druge hrane proždire i manje primerke svoje vrste. Na našim vodama naraste do 18 kg, ali su primerci veći od 10 kg redak ulov. Izvor: varalicar.com
Kako god da pripremate smuđa, kuvanjem, pečenjem, prženjem ili pohovanjem, on jednostavno uvek bude ukusan, jer karakteristično je da smuđ ima izuzetno blag ukus i miris, tačnije on je jedina riba koja lepo miriši (pri tome ne mislim na one mirišljave dvonoge ribe). Naravno, uvek moram da napišem da kao i za svaku drugu namirnicu, morate imati "talenta" da je upropastite. Pečeni smuđ je, za moj ukus, dovoljno dobar, samo posoljen i bez ikakvih drugih dodataka. Ali ako hoćete da napravite malo drugačiji prilog uz pečenu ribu i da sasvim promenite čitav ukus jela, evo jednog predloga za sos od gljiva, koji se odlično slaže uz smuđa.
Šufnudle, valjuške, njoke,... mogu se pripremati u slanim ili slatkim kombinacijama. U svakom slučaju testo se pravi na isti način, bar ga ja tako pravim, jer da li će biti slani ili slatki zavisi od toga sa čime ćete ih poslužiti.
Kad kažem šufnudle, uz njih moram da spomenem i gomboce ili knedle - prave se od istog testa, samo je oblik različit. Gomboce takođe mogu da budu u slanim ili slatkim varijantama, sa različitim punjenima. I knedle i valjuške možete uvaljati u prezlu, orahe ili mak,... razlika je samo u punjenju: gomboce se pune, šufnudle ne.