Gljive šitake ili shiitake (lat. Lentinula edodes) potiču iz daleke Azije. Na prostorima Japana, Kine i Koreje gaje se preko 1000 godina, dok se kod nas ove šitake gaje relativno kratko vreme. To znači da ih u Srbiji, još uvek ne možete kupiti baš na svakoj pijaci ili marketu, ali ih možete kupiti sveže ili osušene u bolje snabdevenim supermarketima ili pijacama. Za ovu vrstu gljiva karakteristično je da se, zbog svog hemijskog sastava, smatra izuzetno antikancerogenom.
Vreme je idealno za pripremu pelata, paradajza ima, jeftin je, pa priliku treba iskoristiti na sledeći način:
Paradajz očistiti od kožice (količina naravno prema broju tegli, a računajte da ako uzmete 3 kg da ćete imati za dve tegle od po kilogram).
Prvo pripremite tegle (dobro ih operite i zagrejte u rerni na 150°C)
Iseckajte ljutu paričicu ako volite ljuto...
Pfff... je l' musaka il' lazanja? Mogla bi da bude i lasaka, ali ipak najviše liči na musaku sa italijansko-mediteranskim šmekom. Ne mogu da kažem da ovakva musaka-lazanja može da se meri sa pravom lazanjom, ali jeste mnogo ukusnija od one obične musake - da li sam već spominjala da ih ne volim? :)
Lazanja od patlidžana se priprema kao lazanja od testa, samo što se umesto testa u tepsiju slaže patlidžan, ali je i malo zahtevnije vremenski od klasične lazanje, pod uslovom da koristite gotovo testo (ali ako sami pravite testo za lazanju, to je već neka druga priča). Dok sam bila mlada i neiskusna, pravila sam i ja sama testo za lazanju, ali to je bilo i zato jer nekad kod nas u radnjama nije bilo da se kupi gotovog testa za lazanje. Ali i to je neka druga priča...
Koji su sastojci lazanje od patlidžana:
Šareni letnji ražnjići bi ukratko mogli da se opišu i definišu kao pražnjenje frižidera, ili "kupi-razno-povrće-koje-možeš-naći-na-pijaci" iseckaj i naslaži na štapiće zvane ražnjići. Ovde stvarno samo vaša mašta može da bude granica. Jedino o čemu treba da vodite računa je to da u jednoj kombinaciji koristite ono povrće i meso kojem treba otprilike isto vreme da bi se ispekli. U punoj letnjoj sezoni, ako niste od onih koji moraju da jedu meso, ovakve ražnjiće možete praviti i samo od povrća, gljiva ili ribe.
Nemam baš neku uvodnu priču, osim da seriju brzih letnjih jela nastavljam sledećim receptom:
U toku proleća i leta, kada je vreme lepo i toplo, nikako nisam raspoložena da to lepo vreme provodim u kuhinji za šporetom. Mada kad bolje razmislim, nikad i nisam raspoložena da provodim mnogo vremena pored šporeta (što se i ovde vidi po učestalosti novih recepata). Svakako da je najjednostavnije, najbrže i najlakše, nebitno da li je leto ili ne, praviti salate od svežeg povrća ili voća, a meni to i najviše prija kada je toplo - pogotovo paradajz. Ali ako već nešto treba da kuvam, onda se trudim da to bude što brže i jednostavnije.
Za nekog kao što sam ja, tj. za nekog ko ne spada u one ljude koji vole da jedu krvavo i presno meso, piletina je najbolji izbor za brzu pripremu. Pileće belo meso, kada se iseče na manje komade, može da se ispeče veoma brzo, iako to brzo mora da bude dovoljno dugo tretiranje visokom temperaturom, kako bi se uništile sve one male, golim okom nevidljive "živuljke", koje mogu da žive u mesu, pogotovo na ovim vrućinama.
Ratatouille (čita se ratatuj) je francusko jelo od zapečenog povrća. Za razliku od originalnog, moj recept je jedna brza varijata ovog jela. Bazira se na sezonskom tj. letnjem povrću (kao što su patlidžan, tikvice, paradajz) i priprema se relativno brzo.
Na ideju za ovaj recept sam došla jer sam htela da patlidžan spremim na neki drugačini način od onih uobičajenih klasičnih jela koja se spremaju od patlidžana: ili je punjen mesom (uz punjene paprike), ili se pohuje ili se pravi musaka...
Spominjala sam vojvođanski suši još zimus u onom mom novogodišnjem tekstu kao ideju, kako umesto klasičnih prazničnih krkanluka napraviti nešto "malo" drugačije. Jesam ga onda spominjala, ali nikako da ga napravim. Pošto je proleće vreme kada su pijace prepune raznog svežeg povrća, pravo je vreme za ovakav eksperiment.
Takođe, kao što sam i onda rekla, možete pretpostaviti od čega bi se mogao sastojati ovakav suši i kakvi su to plodovi Panonskog mora. U svako doba godine možete naći te plodove, jedina razlika je u tome šta ćete osim njih stavljati u ove rolnice.
Moram da kažem i još jednu stvar, a to je da ovakvu đakoniju sigurno nećete spremati često, ali vreme i trud uloženi u pripremu iste će vam se vratiti odličnim ukusom. Dakle, nemojte mi zameriti što ove rolnice ne izgledaju idealno i što nisu iste veličine, ipak sam ovo jelo pravila prvi put.I za kraj ovog uvodnog dela treba da napišem da je ovo naš (Zekin i moj) orignalni recept i ideja. Nigde nismo ni videli, čuli, pročitali, a kamoli probali ovako nešto. Ako neko zna da postoji nešto slično slobodno ostavite komentar.
Šta da napravim od ove kuvane šunke što je ostala od uskrsa, pa da turim na "kuvarancije", kao jelo od ostataka? - upitah Zeku neki dan.
"Maa daaj, kome još ostaje kuvane šunke, da ne zna šta će s njom?"
"Hehe, pa nama!"
Sigurna sam da mi nismo jedini kojima se ovakve stvari redovno dešavaju. Imam taj problem sa samom sobom što nikad ne znam da ocenim pravu meru.odnosno, količinu potrebnih namirnica. Što kaže moj muž, večito su mi oči gladne. Mada, čini mi se da mi ipak ne spadamo u one "mesaroše", koji mogu svaki dan po tri puta dnevno jesti neko meso? Tako sam i ovog Uskrsa malo preterala sa šunkom, ili mi to samo jako malo jedemo? Od čega smo onda "ovak'i",ako malo jedemo? Koliko malo treba da skuvam šunke ili obarim jaja, pa da ništa ne ostane i ne vuče se po frižideru dok se ne pokvari? Ili mi spadamo u one koji ne mogu tri dana za redom jesti šunke i jaja za doručak, ručak i večeru?