Štuka pripada falimiji Esocidae, rodu Esox i vrsti Esox Lucius. Srodne vrste su joj Musky (maski) – Esox masquinongu, koja naseljava vode Severne Amerike, Esox niger koja živi u vodama nove Škotske do Teksasa i Esox americanus sa voda istočne obale Severne Amerike. Od svih vrsta roda Esox, najraširenija je Esox lucius koja živi u vodama severne i srednje Evrope, u zapadnoj Aziji i Severnoj Americi. Na Balkanskom poluostrvu naseljava vode sva tri sliva, a u našoj zemlji najrasprostranjenija je u Dunavu i donjim tokovima njegovih pritoka. Naseljava i jezera na većim nadmorskim visinama kao što je Plavsko jezero u Crnoj Gori i Garaško jezero kod Aranđelovca. Stanovnik je prvenstveno plićih, stajaćih i sporotekućih voda.
Štuka ima karakterističan i prepoznatljiv izgled i lako se razlikuje od ostalih vrsta riba. Telo joj je izduženo i valjkasto, a glava dugačka i prema vrhu se sužava u vidu pačijeg kljuna. Usta su joj velika i snažna sa mnogobrojnim oštrim zubima. Grudna peraja, kao i analno su crvenkaste boje, a leđno je sivkasto i postavljeno bliže repnom peraju. Leđa su tamno maslinasta, bokovi srebrni sa žućkastim šarama, a trbuh beo. Odlično vidi i razlikuje boje, a čulo bočne linije je izuzetno dobro razvijeno. Najveći je grabežljivac slatkih voda i proždire sve vrste riba i vodozemaca, odnosno sve što živi i kreće se u vodi. Kanibal je i u nedostatku druge hrane proždire i manje primerke svoje vrste. Na našim vodama naraste do 18 kg, ali su primerci veći od 10 kg redak ulov. Izvor: varalicar.com
Šta mi je još zanimljivo kada je štuka u pitanju: ljudi je ili vole ili ne. Retko ćete sresti nekog ko će reći da je neopredeljen.
Zašto? Zato što je meso štuke specifično - dosta je suvo, malo gorkasto, oporo i ima dosta dugačkih tankih i oštrih kostiju. Štuke koje su dobre za jelo su veličine do 1 kilograma, sve preko toga, iako je posebna lepota pecanje štuke na varalicu, je stara štuka i meso je samim tim još suvlje i oporije. Osim toga one sitne "olovke" koje se od nesavesnih ribolovaca nemilice love u jesen su previše male, i to je stvarno greh uopšte i pomisliti jesti.
Dakle, da zaključim, kada kupujete štuku gledajte da to bude oko kilograma.
Sastojci:
- 1 kg kiselog ribanog kupusa
- 1 glavica luka,
- 1-2 kašike masti ili ulja
- 2 dl belog vina,
- so, biber i tucana ljuta paprika po ukusu.
Priprema:
Kiseli kupus, ukoliko je mnogo slan ili kiseo, operite u mlakoj vodi i ocedite.
U šerpu sa zagrejanom mašću ubacite sitno iseckani crni luk i kratko ga propržite da postane staklast. Nakon toga dodajte kiseli kupus. Kupus solite po potrebi, ali kao što rekoh, ako je mnogo slan so vam svakako neće trebati. Pobiberitei začinite ljutom ili slatkom tucanom paprikom po ukusu. Kupus pržite dok ne porumeni.
Proprženi kiseli kupus izručite u vatrostalnu posudu i preko njega sipajte belo vino.
Štuku na podvarku možete praviti na bar dva načina: jedan je da celu štuku u komadu posolite i začinite i stavite preko kupusa i pečete u rerni na 200°C oko 40 minuta.
Drugi način (koji se meni više dopada) je da očišćenu štuku nasečete na šnicle - potkovice, svaku posolite, pobiberite i uvaljajte u kukuruzno brašno - za mene je to najukusnije i tako je najviše volim. Znam da se kod nas uglavnom za "pohovanje" ribe koristi mešavina običnog belog brašna i crvene mlevene paprike, ali ja tu smešu koristim samo kad pečem meleze i sitnu belu rečnu ribu.
Ovako pripremljene komade štuke kratko (tek po 1 minut) ispečete sa obe strane u tiganju na masti, samo da se uhvati korica i tako komade stavite u kupus u tepsiji, zatim zapečete u rerni na 220°C nekih 15 minuta da se zapeče zajedno sa kiselim kupusom.
Kako god da pravite - štuka i kiseli kupus se jednostavno vole, idu jedno sa drugim i uz dimljenog šarana sigurno najbolja kombinacija sa kiselim kupusom.
